kutak svjetlosti..

uletjela je u kuću ljuta, nije pozdravila nikoga, udarila mobitelom od zid, upalila playlistu i bacila se na krevet sa suzama u očima.
živci, plač, živci, plač, živci, plač...začarani krug.

nije mogla vjerovati da se ovako ponašaš, da si tolika kukavica. opet. zavučeš je u slijepu ulicu i ostaviš samu. opet. gade.

nije ništa govorila, samo je vrtila prethodna 2 dana u glavi i nije mogla shvatit uzroke tvojih rekcija.
iako je htjela nije mogla zaboravit onaj poljubac i 'moramo se vidjeti, pričati, javi mi se..'
nije mogla zaboravit kako vam je svaki tren bio divan.
a opet je ostavljaš samu. opet se bojiš i odlaziš. opet ne smiješ pogledati istini u lice. kriješ se. do kada?
nije više mogla trpit tvoje prisutnosti pa izbivanja. dođeš i odeš kad hoćeš, a ona te uvijek čeka.
odakle ti samo pravo da se tako ponašaš?
već si joj jednom to uradio, odakle ti hrabrosti da ponavljaš istu priču?
a znao si da je slaba na tebe. znao si da ne trebaš igrati s njom. vidiš i sam gdje si je doveo sada.
ostavila je sve zbog tebe, povjerovala ti. mislila je da si napokon siguran u ono što govoriš.
a ti je opet ostavljaš, sada, kada si joj najpotrebniji. sada kada si je doveo na rub.

odakle ti samo pravo?

živci, plač, živci, plač...
ne podnosi te. gadiš joj se. svaka ti čast.


/nikada te neću shvatiti. nikada neću shvatiti kako si mi sada pobjegao, kako si me sada ostavio. i kako sam samo naivna bila da ti opet povjerujem./


a lijepo sam rekla da ću drugi puta pametnije.
jebi ga.

/ova ljubav ima plan, daleko od nas još dalje tko zna gdje. ova ljubav dugo nama ruga se.../

podlo igramo tu igru. ne prepoznajem sebe.
podlo igramo igru pogleda, igru riječi, igru dodira. ne prepoznajem sebe.
postajem druga osoba natječući se s tobom.

oboje težimo pobjedi, a nikako da postanemo svjesni da zapravo nitko ne dobiva.
nažalost, oboje samo gubimo.
zbog čega? tvrdoglavosti, ponosa, želje za osvetom?
da.
i zbog toga što smo uvijek bili slijepi za našu sreću.
zbog toga što smo oboje samo obične kukavice..

koristimo sredstva koja ne bi trebali, koja u krajnjem slučaju ne bi ni smijeli.
nikada to nisam htjela učiniti. nikada nisam imala namjeru povrijediti nekoga natječući se s tobom.
i sad me grize savjest, jer sam pogriješila.povrijedila sam one druge.
samo tebe nikako ne mogu.

kao da gubimo razum u ovoj igri.
ignoriramo pravila. koristimo se čime god stignemo. /cilj opravdava sredstva../
nije lijepo.
sve se prelama preko drugih ljudi.
ispaštaju svi ostali, a mi kao glavni pokretači ostajemo netaknuti razarajući sve oko nas.

we should make it stop. definitivno.


/a ti još plačeš..ali nikad nećeš kao što sam ja../

You, you know how to get me so low
My heart had a crash when we spoke
I can't fix what you broke

And I always was, always was one for cryin
I always was one for tears

The sun's getting cold, it's snowin
Looks like an early winter for us
an early winter, oh I need you to turn me over

It's sad the map of the world is on you
The moon gravitates around you
The seasons escape you

No I never was, never was one for lyin
You lied to me all these years

The sun's getting cold, it's snowin
Looks like an early winter for us
It Looks like an early winter for us
An early winter, oh I need you to turn me over

Why, why do you act so stupid
Why, you know that I'm always right

It Looks like an early winter for us
It hurts and I can't remember sunlight
An early winter for us
The leaves are changing colors for us
Starting over and over and over again
Starting over and over and over again
Well it looks like an early winter for us
It looks like an early winter for us

naučila sam da vrijeme liječi sve.
iskusila to na vlastitoj koži.
a 'ko nije?

kao da sam jučer drhtala na svaku tvoju izgovorenu riječ.
kao da su jučer prolazili trnci kroz mene kad god bi me pogledao.
kao da sam jučer živila za trenutke provedene u tvom društvu.
pih, stvarno.

danas sjedim preko puta tebe
i stvarno se pitam odakle sad tolika ravnodušnost.
kako je sve to prošlo s vremenom, a mislila sam da nikad neće.

pričam s tobom kao sa bilo kim drugim.
smijem se s tobom kao sa bilo kim drugim.
ne crvenim se kad si blizu.
ponašam se normalno.

a mislila sam da nikad neću moći preći preko nekih stvari i osjećaja.

s vremenom sve nestaje. stvarno.
i drago mi je da je tako..
bar u ovom slučaju.
bolje je ovako.


~~~


znate kako je kad vam se u trenu srušli slika koju ste imali o nekome već duže vrijeme
i onda nakon te spoznaje moraš postupiti pametno.
tako da ne ideš protiv sebe, iako je sve tako okrenuto.

*u tren se pretvorilo huljadu noći i dana, odgovora nije bilo, jer za ljubav treba imat dušu.*

ovo je jedan od gorih osjećaja.
kad saznaš da je sve ono što si planirao i što se trebalo desiti i što te čini sretnim zapravo samo greška koja ti nebi baš išla u prilog.
i onda ne vrijedi ni pokušavati,zbog nekog straha da ćeš izaći povrijeđen iz svega toga.
i onda me strah riskirati.
i strah me davati druge prilike.

a opet, ako ne riskiram, možda ne mogu ni uspjeti.

nikad nije voljela biti sama.
uvijek se bojala toga i uvijek je bježala od toga.

negdje počinje
~strast i ljubav nema veze, šta se okrećeš bez veze~

sama.
toliko ljudi oko nje, a ona je i dalje sama.

~jutro doći će po nas, kao podivljao pas, pune pepeljare i laž, umjesto vjere~

želi otjerati pjesmu iz glave.
ali ne može.

posmatram je.sama je.
zapravo, nije.
ali osjeća se tako.

bilo je trenutaka kada je željela samoću.
ali ne sada.sada nije jedan od tih.

ulica.mrak.
svjetiljka baca zrake na tamni put.

ona korača.
sama naravno.
diže glavu, pogledam je.
njezin izraz lica i odustan pogled negdje u daljinu odaju da joj ne paše biti sama.
očito je da joj fali nešto, netko.
očito je da joj fali neki dio.

tu je, ali je zapravo odsutna.
pogleda me, al vidim da gleda kroz mene, negdje u daljinu.

dolazi do vrha ulice.
okreće se iza sebe, kao da želi zagrliti osobu koja ju je dopratila do tog mjesta.
ugleda pustu mračnu ulicu iza sebe.

shvati da je sama.
brizne u plač i pobjegne.

mislim da joj fali netko.
netko nedefiniran.ali joj fali.

I'm scared of lonely
And I'm scared of being the only shadow I see along the wall
And I'm scared the only heartbeat I hear beating is my own
And I'm scared of being alone


toliko ljudi oko nje.a ona je i dalje sama.

ne podnosi to.

~Opet sam snio crni procvetali dud,
i nekog dragog što me čeka odnekud.
Ključ skriven iznad dovratka,
još jedan simbol povratka.
Suviše toga da bi bilo podudarnost.
Sanovnik s jasnim slovima, lako je to sa snovima,
nevolje krenu onda kad tumačim stvarnost.~

Ne vredi, kasno je brojati trijumfe i havarije,
sve spiskano i stečeno.
Ne vredi, kasno je, ostaje s tobom na vrh Kalvarije
samo neizrečeno.


Sve ređe srećem ljude iz svog plemena,
zamiču redom s one strane vremena,
senke im tamnije od njih, bez keca pred poslednji štih,
nisam baš znao da im javljam dobre vesti.
Za tim ću sutra žaliti, to ćemo jednom zaliti,
u nekom tuđem snu, u kom ćemo se sresti.

Ne vredi, kasno je brojati trijumfe i havarije,
sve spiskano i stečeno.
Ne vredi, kasno je, ostaje s tobom na vrh Kalvarije
samo neizrečeno.~

Balašević.

uvijek zna najbolje.


*samo neizrečeno...

nekad je stvarno kasno.nekad stvarno više ne vrijedi.
nekad samo treba reći: 'zaboravi.kasno je sad.'


*in need of inspiration.*

dotakneš me.
ne osjetim te.hladna sam.
šta mi je?

zagrliš me.
ne osjetim.opet sam nekako hladna.
pobogu, šta mi je?

poljubiš me.
hladna sam.ne osjetim.
šta mi je?

ne znam.




~ima nešto u tom što me nećeš
i u tome što ja tebe neću.~


edit 1:
zašto? zato što si i ti bio samo jedna greška u nizu.
mrš.
odmakni se.nemoj mi se ispričavat.
crkni.
preć ću već sama preko toga.baš kao i dosad.
misliš da si me povrijedio?
haha.smiješno.
jako.

rekla je - Sve je u redu,
rekla je - Zagrli me jace,
rekla je - Nije mi nista
i tek je onda pocela da place.
rekla je - Nemoj da brines,
rekla je da nije vazno,
rekla je - Brzo ce proci
samo me zagrli snazno.

edit 2:
lijepo je vidjeti te pognute glave.
nemaš me hrabrosti pogledati u oči? ha?
''a ne sjećaš se ničeg''
objasni onda kako ti glava leti prema podu kada me vidiš!

edit 3:
ne mogu vjerovati da sam ti posvetila dio prostora koji mi nešto znači.

edit 4 (17.4.) :
povrijeđena sam.
koliko god ja odbijala tu činjenicu, ipak jesam.
i ne mogu vjerovat da takve 'sitnice' mogu toliko utjecat na moj život.
možda sam sve to uzela previše k srcu.
a nisam trebala.
nisam.

samo idi.
gubi se, da te ne gledam.
dosta mi je.

opet se vraćam.
koliko god bježala uvijek se vratim ovdje.
previše volim ovo mjesto i sve vas.

s inspiracijom ne stojim baš najbolje u zadnje vrijeme.
ne znam izraziti osjećaje i prenijeti ih ovdje, kao nekada.


dobro sam.sretna sam.trudim se biti. ((:
opet mi se vratio onaj moj sanjarski duh.
opet sam sva svoja.
okrenula sam se prema suncu, prema pozitivnim stvarima.
prešla sam preko onoga preko čega sam trebala preći.savladala sam tu prepreku koja me kočila.
neki ljudi su otišli. nisam ni sanjala da će mi svojim odlaskom olakšati prelazak preko prepreka. nisam vjerovala da će to biti tako. ali eto, činjenica je da vrijeme učini svoje.
aha, vrijeme liječi sve.





dobro sam.sretna sam.trudim se biti. :)

nikada nisam pisala o tebi.

nisam te nikad gledala kao osobu o kojoj bi mogla pisati..
ne znam zašto, ali eto..ti neki moji osjećaji koje ni sama ne mogu shvatit..

ne znam ni zašto sam te tek tako otjerala od sebe.
ne znam zašto sam se bojala da te pustim bliže sebi..

ali opet je nevjerojatno kako mi se jedan trenutak s tobom urezao tako duboko u sjećanje.

~stojimo.zagrljeni.
oko nas ljudi, meni uglavnom nepoznati.gledaju u nas.ne zanima me.
polako te guram od sebe,
spuštam pogled..ne gledam te u oči..
molim te da ideš.

obaraš glavu, okrećeš leđa i odeš bez riječi.

okrećem glavu u drugu stranu.
ne želim gledati još nekoga kako odlazi, iako je to bilo mojom voljom.~

mislila sam da će bolje biti ako odeš što prije.
nekako sam se bojala pustit te previše blizu sebe.
izolirala sam se, bila sam hladna.

još uvijek mislim da je tako bilo najbolje.


iako nikada nisam pisala o tebi, naletio mi je trenutak inspiracije.

svjesna da nisam uspjela.
svjesna da moram krenuti dalje.
svjesna da ću primiti udarac i pasti.

ali isto tako svjesna da ću nakon svega ustati i krenuti dalje.. (???)

koliko sam svjesna toga?
ili koliko sam ja sebe zavarala da sam svjesna toga?
koliko sam sebe zavarala da sam se pripremila za taj udarac i pad?
a znala sam da ću ga dobiti kad-tad, jer sam se na kraju krajeva i previše igrala i kockala..

jedno sam naučila iz svega:
ljudi su te u stanju izigrat i povrijedit..možda nisu svjesni toga, ali rade to, a mene boli..
i uvijek sam ja ta koja gleda leđa ljudima i ispašta..
zašto? trebam mijenjati odnos prema njima.
ovaj put sam samo malo pogrešno procijenila osobu.na kraju je spao tako nisko.ispod svih mojih očekivanja.
da, pogrešno sam ga procijenila na početku..

zbog svega toga se više bojim puštati ljude toliko blizu sebe..
da, morat ću to mijenjat..

znači li ovo da napokon učim iz svojih grešaka?


i da.
pripremala sam se za taj 'pad'..
bila sam svjesna da sam dovoljno spremna i da neće boljeti..
došlo je do toga.
svjesna sam situacije.
ali zašto me onda sve to ipak boli?
ipak nisam tako hladnokrva i ravnodušna kao što sam mislila.
ali mogu ja to.
mogu.


svjesna? spremna? možda.
ne možda.JESAM.